Istaknuto

U središtu ovog glazbeno-vizualnog performansa bili su Sebastian Tarbuk i Eva Fritz, a pridružila im se i posebna članica ansambla – akademska slikarica Petra Šabić, koja je slikala uživo na pleksiglasu.
Transparent. Monochrome. Black and white.

Program je obuhvaćao odabrane skladbe za fagot, uglavnom živućih autora; stoljećima je fagot bio ponajprije vezan uz orkestralnu ulogu, a tek je u 20. i 21. stoljeću doživio snažniji procvat kao solistički instrument.

Tijekom većeg dijela koncerta slika je reagirala na glazbu — potezi kista nastajali su kao odjek zvuka i pokreta. No u središnjem dijelu večeri situacija se obrnula: u improvizaciji na video, gost iznenađenja, meksički kontrabasist Ivan Cruz-Contreras, reagirao je na vizualni materijal. Glazbenik je tada „čitao” sliku, prateći kadar, ritam montaže i atmosferu. Odnos zvuka i slike postao je dvosmjeran, a tko je koga vodio više nije bilo posve jasno…

Između skladbi pojavili su se kratki umetci: vicevi, crno-bijeli filmski isječci, uključujući prizor iz filma Charlieja Chaplina Veliki diktator. Humor nije bio samo rasterećenje, već komentar. Moglo se postaviti pitanje je li umjetnost nekada bila politički hrabrija i jesmo li danas doista slobodniji — ili smo samo uvjereni da jesmo.

PROGRAM:

Roger Perrin (1962): Seven Advanced Bassoon Duets: Two German Bassoonists Walk Into a Bar

Philippe Hersant (1947): Hopi, za solo fagot

Dai Fujikura (1977): Following, za solo fagot

Slobodna improvizacija na video: kontrabas solo

Konstantinos Sifakis (1994): Sisyphus, za fagot i kontrabas

Sofia Gubaidulina (1931-2025): Duo-Sonata, za dva fagota

Outro: Whiskey Bar Dream, za video i elektroniku